Advokat Milan Vojinović iz Nikšića podnio je Ustavnom sudu Crne Gore Inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti koja se odnosi na član 2 Odluke o obračunskoj vrijednosti koeficijenata za zaposlene u javnom sektoru za fiskalnu 2020. godinu. Od Ustavnog suda zahtijevaju da obustavi izvršenje Odluke sa spornim članom 2 do donošenja konačne odluke po ovom pravnom sredstvo. On u izjavi za „Dan” kazao da je inicijativu podnio u ime više sudija i zaposlenih u javnom sektoru.

Ističe se da su sudije lišene brojnih privilegija i benefita koje uživaju državni i javni funkcioneri koji poslove obavljaju u Skupštini i Vladi.

– Ukazujemo na evidentnu neproporcionalnost preduzetih mjera i cilja kojem se teži na štetu zaposlenih u javnom sektoru iz grupe A i B u odnosu na zaposlene iz ostalih grupa, koji nisu izloženi bilo kakvom teretu – naglašava se u inicijativi.

Kako je navedeno u inicijativi, Odlukom o obračunskoj vrijednosti koeficijenata za zaposlene u javnom sektoru za fiskalnu 2020. godinu odlučeno je: „ (član 1) Vrijednost koeficijenata za obračun osnovne zarade zaposlenih u javniom sektoru za fiskalnu 2020. u bruto iznosu je 90 eura. (član 2) Izuzeto do člana 1 ove odluke za zaposlene čiji su koeficijenti utvrđeni u grupi poslova A i B u čl. 22, 23 i 24 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, vrijednost koeficijenta za obračun osnovne zarade za maje i jun 2010. godine u bruto iznosu je 45 eura. Kako je navedeno, ova odluka primjenjivaće se od 1. maja 2020. godine.

U inicijativi je napisano da osnovna zarada zaposlenih za puno radno vrijeme i standardni radni učinak utvrđuje se množenjem koeficijenata predviđenog za grupe i podgrupe u koje je raspoređeno njegovo zvanje sa obračunskom vrijednošću koeficijenta koju utvrđuje Vlada Crne Gore.

Istaknuto je da se ne može jedna obračunska vrijednost koeficijenta (niža) koristiti za zaposlene iz A i B grupe poslova, a druga obračunska vrijednost (veća) za zaposlene iz drugih grupa poslova.

– U smislu člana 12 stava 2 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, obračunsku vrijednost koeficijenta predlaže Vladi organ državne uprave nadležne za poslove budžeta. Imajući u vidu navedene odredbe, te da je i vrijednost koeficijenta za obračun osnovne zarade zaposlenih u javnom sektoru za fisklanu 2020. određena u bruto iznosu od 90 eura, Vlada nije imala zakonskog osnova da Odluku o osporenom članu 2, mimo garantija iz Ustava i mimo zakonske procedure, smanji zaposlenima iz A i B grupe poslova obračunsku vrijednost koeficijenta (u bruto iznosu od 45 eura) – pojašnjeno je inicijativom.

Između ostalog, istaknuto je da se ovakvim propisivanjem narušava ustavni princip da se zakonom uređuje način ostvarivanja prava – prava zaposlenih na odgovarajuću zaradu.

– Na taj način narušava se ustavni princip jednakosti, jer se jednoj kategoriji službenika zarada utvrđuje zakonom, a drugoj aktom niže pravne snage i to bez propisanih kriterijuma. Stoga, Ustavni sud je utvrdio da navedena odredba zakona nije u saglasnosti sa Ustavom – naveo je advokat u pomenutom dokumentu.

Ž.B

---

Protivno ustavnim garancijama socijalne pravde
U komentaru podnosioca inicijative navodi se da je Odlukom sa spornim članom 2 samo zaposlenima u javnom sektoru čiji su koeficijenti utvrđeni u grupi poslova A i B Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru zarada umanjena za polovinu – 50 odsto.

– I to u mjesecima maju i junu 2020. godine, što je protivno ustavnim garancijama socijalne pravde, zabrane diskriminacije, da se pravo na imovinu može ograničiti samo zakonom i tada pod određenim uslovima koji u konkretnom nisu ostvareni, da je pravo na imovinu ograničeno prekomjerno i to bez uvedenog vanrednog stanja, sve protivno Ustava i zakona – komentar je podnosioca inicijative.



”Istaknuto je da se ovakvim propisivanjem narušava ustavni princip da se zakonom uređuje način ostvarivanja prava – prava zaposlenih na odgovarajuću zaradu